U određenom periodu života razvila sam suživot sa biljkama; prošla sam kroz krah jedne životne konstrukcije, izgubila voljenog ljubimca i imala teških zdravstvenih problema sa nogama, štitnjačom pomalo, osjećala sam da mi srce čudnovato preskače, jetra bi mi bila osjetljiva na težu hranu poput tijesta, kruha, glava bi me boljela, vid se pokvario...dakle da ne nabrajam sve i veliku tugu povrh toga. Razočaranje...

Kako izaći iz tog začaranog kruga? Ostaju isti uviejti postojanja, posao i sve ostalo. Krenula sam istraživati, uz doktore i sve ono što bolestan čovjek može medicinski učiniti. Medicina me slala na operativni zahvat glede moje noge,a druga noga je pri tom opterećenju trpila, kao i ostatak tijela. Znači bio je potreban potpuni reset, glede osjećanja, pogleda na život, novog kretanja, opraštanja i sebi i drugima uz to preinačena prehrana, smanjiti kilažu, vježbati, hodati uz sve pa i najveće bolove i tražiti lijek u prirodi jer znaš da se "čuda" događaju a i postoje, samo čuda se nazivaju čudima za one koji ne poznaju princip njegovog djelovanja. Kada bi mi shvatili princip, čudo više ne bi bilo nešto neobično. No u današnje vrijeme za ovakve probleme i stanja bilo je potrebno više čuda od jednog. Svatko tko bi pokušao imao bi svoju jedinstvenu početnu kombinaciju, a moja je bila ; upornost, vjera (ispostavilo se ljudska u potpunosti bez čudesnih iscjeljenje, nije bio moj put očito da u trenu promijenim sve, nikada pa ni sada), zatim djelovanje iznutra i izvana - i u tom psihičkom stanju nemoći jasno sam videjla što sam trebala drugačije i kada sam sve trebala reći ne i stati iza sebe - jer to (u životu) tako ili ovako ne može. Najzad se to sve činilo tako lako, sada kad je očigledno prekasno.

U cijeloj toj priči ja sam se okružila mnoštvom biljaka, one su postajale moji prijatelji, tu uz mene pune ljubavi bez obzira na sve što sam prolazila. One su bile moja radost, moj život a istraživanjem i moj lijek ( na primjer Aloa vera čijim sokom sam mazala koljena.) Počela sam kupovati ulja i kreme kako sam otkrivala njihovu ljekovitost. Zatim sam shvatila da meni treba nešto dublje i jače- živo, jer žive biljke imaju snagu veću nego osušene i precizno sam ih počela odabirati. Usklađivala sam sve novitete uz stare pripravke koji su se pokazivali korisnim i tako se priča razvijala sve do trenutka kada sam ja već prešla "prag nemogućeg" i više nisam bila kandidat za operaciju Tep koljena. To je još uvijek bio hod jako daleko od odličnog pa i dobrog, ali bio je dostatan. 

To sam uspjela uz suradnju mog cijelog organizama koji je naglo davao loše tj pozitivne testove na mokraću, a ona je bila ključna za odobrenje operacije. Zaredalo se mnogo odgađanja što od medicinske struke isto i u tom vremenskom periodu ja sam prohodala. Ja nisam odustala od sebe kroz bol i suze ali na kraju radosnice! 

Puno sam putem naučila o sebi. I dobro i loše. Ponekad sam na primjer u Maksimirskoj šumi odjednom prohodala kao da mi nije ništa, a onda već do stanice sve po starom. Pitala sam se kako je to moguće? A da ne ostane trajno odlično stanje?

I dan danas primjetim da o mom razmišljanju ovisi zglob u koljenu. To mi je davalo vjetar u leđa u samoinicijativnom pozitivnom razmišljanju. 

A otkrit ću vam tajnu, ako netko misli da je u jadu, boli i nemoći lako pozitivno razmišljati i vjerovati u čuda, očito nikada nije probao. To je izuzetno teško, jer upravo taj postojeći dugogodišnji "mindset" je i doveo do stanja tijela kakvo jest. Koliko se teško ljudi rješavaju depresije? A bez depresiva??? Izuzetno rijetko, zar ne? Da je to lako mogao bi svatko. 

Ali treba vjerovati u sebe ako zaista smatraš da moraš pokušati i nekako se poslože stvari da i uspiješ. 

Ali ako smatrate da je vaš put medicina i kirurški zahvat, nadomjestak hrskavice u zglobu na primjer koja je danas već u nekim slučajevima moguća, onda treba slušati sebe i naravno krenuti putem medicine i uz put uvijek možete sebe dorađivati raznim pomagalima, sugeriram iz prirode. Tijelo najlakše prepoznaje i prihvaća prirodne stanice i molekule. Na moju žalost tada ja sam zakasnila na svu medicinsku pomoć. Ostala je "neizbježna" operacija Tep koljena, novog umjetnog koljena. 

S vremenom sam razvila ovo "Rajsko maslo" koje mi je izvanredno počelo pomagati u mojim dnevnim aktivnostima i poslovnima isto, gdje se opseg hodanja rapidno povećao kao novi izazov. Već sam više puta u životu učila ponovo hodati, o tome bih mogla ispričati cijelu jednu novu priču, no ovaj pripravak je ublažavao bol i popravljao mi hod. On je dubinski doprinosio oporavku tamo gdje je medicina kao nauka rekla ne - to nije moguće. Već sam se nekoliko puta i sa time srela u životu i svaki putra sam im rekla - svaka bolest ima lijek, ali svaka. I tu sam nepokolebljiva.  I ja sam uvijek nekim "čudesnim putevima" uspijevala oporaviti se. 

Za otvorene rane poslije saobraćajne nesreće u mladosti pomogle su mi biljke povrh medicine, i uvijek prisutna molitva koja na kraju zazvuči kao vapaj iz srca. Jedan poznavaoc trava dao je mom ocu (danas mislim da je bio Rosopas biljka) listove neke nježne biljke i rekao da će mi to sigurno pomoći. U rekordnom roku rane su zacijelile a iznenadjenje na licima medicinskog osoblja je neprocjenjivo za doživjeti.  

Drugom zgodom pojavio se čir od gnoja  u nozi i bokvica ženska sa pripravkom od češnjka uspjela je erouptirati čir i sve je isteklo da se infekcija zvana MRSA nikada nije vratila. Naravno neizostavna molitva, a kasnije sam naišla u jednoj knjizi i na recept od češnjaka još iz drevnog Tibeta, no kako se osmislio u umu moga oca, ostaje tajna. 

Do danas sam razvila svoja čula spram biljaka i poštovanje i vjeru i prijateljstvo da se osječam pomalo kao šaptač bilju a i kamenju. Možda to neobično zvuči?

Pročitajte knjigu "Tajni život biljaka" a i "Bilje i ljudi" možda dobijete mali uvid u svijet mikro i makrokozmosa biljaka i kako su divne dajući svoje živote ili dijeleći ih da pomognu drugim bićima. Vrlo je važno kako ćete ubrati biljku, da li ćete  ju dobiti kako se daje ili ju nećete dobiti jer se zatvara u sebi i ne želi se dati. O tome isto učinci ovise, a život postaje još tajnovitiji i uvijek nas podsjeća da lijepa riječ sva vrata otvara. 

Svako vijeme ima svoj stil liječenja i korištenja pripravaka danas su to kreme,, sprejevi, gelovi i tablete ili tinkture, sirupi, uglavnom nešto što se može brzo aplicirati u organizam oralno i putem kože (najbolje oboje zajedno),  jer je ritam života brz i malo je vremena.

Nekad su travari koristili izvanrednom učinkovitošću kupke, uvarke, obloge ali za to treba jača disciplina i posvećenost a i više vremena.

Ayourveda nudi brojne mogučnosti korištenja pripravaka bilja čak i kroz saune, no za takve pustolovine možete organizirano odlaziti na mjesta pružanja usluga. 

Toplo spominjem homeopatiju koja je u mom životu odigrala prelomnu i presudnu ulogu i zahvaljujem ljudima koji su me na nju uputili. Ona se isto bazira na koncentratima biljaka, a i ne samo toga. 

Pratite našu stranicu i saznajte još novosti o biljkama i životu!